U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na najčasnijeg poslanika, Muhammeda sina Abdullaha, na njegovo čisto i plemenito potomstvo i na njegove časne i čestite ashabe. A onda:
Od prelijepih Allahovih imena i svojstava su imena Milostivi i Samilosni. Uzvišeni Allah je Milostiv muslimanima i onima koji to nisu, obasipajući ih mnogim blagodatima na dunjaluku. Daje im zdravlje, potomstvo, pare i sve što im je potrebno za lagodan život, a naučio ih je i kako da to sve najbolje iskoriste.
Od Njegove milosti je i to što je poslao poslanika svim ljudima, muslimanima i nemuslimanima, pravednima i licemjerima. Kaže Uzvišeni:
وَمَا أَرْسَلْنَاكَ إِلَّا رَحْمَةً لِّلْعَالَمِينَ
(prevod značenja)
I nismo te poslali osim kao milost svim svjetovima. 21,107
الر كِتَابٌ أَنزَلْنَاهُ إِلَيْكَ لِتُخْرِجَ النَّاسَ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ بِإِذْنِ رَبِّهِمْ إِلَىٰ صِرَاطِ الْعَزِيزِ الْحَمِيدِ
(prevod značenja)
Objavljena ti je Knjiga da, uz dozvolu tvoga Gospodara, izvedeš ljude iz tmina na svjetlo, na put Velikog i hvale dostojnog. 14,1
لَقَدْ جَاءَكُمْ رَسُولٌ مِّنْ أَنفُسِكُمْ عَزِيزٌ عَلَيْهِ مَا عَنِتُّمْ حَرِيصٌ عَلَيْكُم بِالْمُؤْمِنِينَ رَءُوفٌ رَّحِيمٌ
(prevod značenja)
Poslan vam je poslanik iz vaših redova i teško mu je što lutate, a jedva čeka da krenete pravim putem. Blag je i milostiv prema vjernicima. 9,128
فَبِمَا رَحْمَةٍ مِّنَ اللَّهِ لِنتَ لَهُمْ وَلَوْ كُنتَ فَظًّا غَلِيظَ الْقَلْبِ لَانفَضُّوا مِنْ حَوْلِكَ فَاعْفُ عَنْهُمْ وَاسْتَغْفِرْ لَهُمْ وَشَاوِرْهُمْ فِي الْأَمْرِ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللَّهِ إِنَّ اللَّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ
(prevod značenja)
Samo Allahovom milošću si blag prema njima, a da nisi oni bi se razbježali. Praštaj, moli oproštaj za njih i dogovarajte se, a kada doneseš odluku onda se samo u Allah pouzdaj jer on takve voli. 3,159
Allahova milost vjernicima je i u tome što je Milostiv i u onome što im je naredio, pa ih nije opteretio onim što ne mogu podnijeti. Štaviše, dozvolio im je da rade zabranjene stvari kako bi sačuvali svoju vjeru i život.
Propisao im je sve moralne vrijednosti, jedinstvo, jednakost, slaganje, međusobnu ljubav, bratstvo, odanost, suživot, savjetovanje i dogovaranje, pomaganje u pravednosti i bogobojaznosti, suzbijanje ljutnje, pomilovanje zulumćara, uzvraćanje dobrim na loše, te očuvanje života, časti i imetka.
Naredio im je da odbace sve loše paganske manire poput uvreda, psovki, ogovaranja, klevete, bogohuljenja, nemorala, nepravde, nepravednog ubistva, otimanja tuđeg imetka i slično.
Od milosti Uzvišenog Allaha prema nemuslimanima je što ih je opskrbio svim što im je potrebno za život, dajući im potomstvo, imetak i poučio ih kako da se koriste Njegovim blagodatima. Uz to im je ostavio mogućnost odabira pravog puta.
Muslimanima je zabranio da se bore protiv njih osim ako oni ne počnu borbu, inače su sigurni jer su muslimani uvijek tu da ponude dijalog, da nude miroljubiva rješenja prije sukoba, traže primirje, sporazum, savez i međusobnu trgovinu. Muslimani su bogobojazni i svjesni su Allahovih blagodati pa ne zanemaruju ništa od propisa vjere i zakona.
Ovdje se postavlja pitanje koja je Allahova mudrost odnosno zašto je Milostiv prema nevjernicima koji obožavaju druge a ne Njega, a ujedno rade protiv Njega?
Odgovor je:
Da im se ostavi mogućnost sticanja Allahove milosti i na onome svijetu.
Sva ta Allahova određenja imaju za cilj da nemuslimani imaju što bolji život na ovome svijetu, da im se pruži prilika da spoznaju istinu i budu od upućenih, kako bi, na kraju, ušli u Džennet. Allah voli da ljudi budu upućeni, da budu vjernici, pa im je usadio tu prirodnu vjeru i omogućio da je slijede. On im ne želi da budu nevjernici niti da budu nemoralni i nepokorni.
Da ih je usmrtio u momentu kada su postali nevjernici, ne bi bilo prilike da ih uputi niti da zadobiju Njegovu milost na onome svijetu.
Allah Uzvišeni voli da ljudi budu upućeni pa im je podario mnoge blagodati, ono što im je potrebno da pronađu pravi put i jasne propise.
Mi (muslimani) se držimo tih propisa i trudimo se da sačuvamo živote i imetke nevjernika, sve dok oni ne nanose štetu islamu, jer nam to donosi sreću na oba svijeta. Pokoravamo se Allahu slijedeći ono šta nam je naredio, pa dajemo nevjernicima svaku mogućnost da dugo i kvalitetno žive jer znamo da je to najbolje za nas.
Ako se ovako trebamo odnositi prema nevjernicima, pa kakav naš odnos treba biti prema bratu muslimanu, i prema onom koji mnogo griješi ili čak odvraća od vjere. Zar ne trebamo i njemu pružiti mogućnost da se vrati i pokaje, da umre na istini radeći dobra djela? Zar njemu ne treba dati najbolju moguću šansu da se promjeni na bolje pa i ako nam se protivi, ako je neposlušan Allahu ili, čak, ako otpadne od islama?!
Smijemo li ga spriječiti u poboljšanju ili smo dužni da mu pružimo sve ono što mu je Allah Uzvišeni dao od mogućnosti? Zar ga ne treba pozvati na pokajanje, dijalog, na naređivanje dobra i odvraćanje od zla?
Pa šta ako se ne slažemo u nekim pitanjima vjere. Zar nije samo Allah Uzvišeni Taj koji najbolje zna šta je ispravno a šta ne?
Musliman se ne izbacuje iz islama osim uz neoborive i jasne dokaze, a i ako se dokaže, opet mu se mora dati mogućnost pokajanja i povratka.
Molim Allaha Uzvišenog da nas sačuva nesloge, razjedinjenosti, neprijateljstva, mržnje, svađe, da nas učini braćom u Njegovo ime, da pomiri naša srca, da pogleda na neupućene i da ih uputi na pravi put.
Ovo je samo prevod značenja šejhovog teksta, pa je moguća greška