U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na najčasnijeg poslanika, Muhammeda sina Abdullaha, na njegovo čisto i plemenito potomstvo.
Da li je ummet Muhamedov u krizi, ili su krize te koje nas sprečavaju da krenemo putem na koji pozivamo - a to je put uspostavljanja i ostvarivanja vjere u našim životima. Da bi to razjasnili, moramo te krize definisati i prepoznati. Ovdje ćemo navesti samo neke od njih:
• Kriza akide (temelj vjere)
• Kriza ahlaka (moralne vrijednosti, ponašanje, principi, opšte vrijednosti i norme)
• Kriza ideologije
• Kriza vođstva
• Kriza privrede
• Kriza tewhida (monoteizam)
Moramo pogledati istini u oči i sagledati stvarnost: postoje li te krize, šta je uzrok i kako se mogu odstraniti sa svim posljedicama koje nose? Smatramo da te krize stvarno postoje i da su u nama, da su naša stvarnost, istorija, sadašnjost, prošlost i budućnost, dokle god Uzvišeni Allah to bude htio. Zbog ovih kriza i nema jedinstvene akide među ljudima koji se pripisuju islamu.
Tako imamo različite forme pripadnika islamske vjere:
Jedna od njih je – muwehid (onaj koji ostvaruje tewhid), drugi negira Allahove osobine dok Mu treći pripisuje osobine Njegovih stvorenja. Jedan praktikuje tekfir (prozivanje ljudi kafirima, nevjernicima) dok je drugi taj koji je tekfiren. Među nama ima mumina koji su zaštićeni grješenja i onih koji su po mnogim pitanjima u zabludi. Ima onih koji će biti u vječnoj vatri i onih koji vjeruju da će ta vatra proći. Jedni uzimaju za zaštitnike Uzvišenog Allaha i Poslanika, neka je mir i spas na njega i njegove, a drugi – tagute (ono što se obožava mimo Uzvišenog Allaha).
Naš moral je na dnu. Nema pravde, iskrenosti, istine, povjerenja, časti, dobra niti milosti – samo ograničeni odnosi među onima koji se pripisuju islamu. Imamo mnogo ideja, ali su one uvezene ili inspirisane neislamskim izvorima. Naše vođe su arogantni, ignorišu druge a njihova djela su licemjerna i koruptovana. Nažalost, nemamo Rabbanijuna (Božijih ljudi) u vladama i među vođama, a tamo gdje ih ima – potlačeni su. Prisiljeni su da ćute, ili su zatvarani ili ubijani. Mi smo bogati ali to bogatstvo trošimo na rekreaciju, zadovoljstvo, igru i zabavu. Ne trošimo na Allahovom putu pa smo nazadni i neuspješni. Nikada nismo bili jedinstveni, ni u prošlosti a ni sada. Štaviše, naš moto je razdvajanje i podjela, te borba za raznovrsnost i neke lične ciljeve. Sve ove krize smo proizveli sopstvenim rukama, bez prisile i pritiska da donesemo te odluke. Niko nam nije prijetio ili učinio nasilje. Jedini put koji nas vodi izlazu iz ovih kriza je put „božijih ljudi“. Oni su praktičan primjer ispravne akide, zrelog islamskog razmišljanja, izuzetnog karaktera, žrtvovanja i predanosti. Pravedno islamsko vođstvo je baza i temelj islamskog jedinstva. Zbog toga nam je Uzvišeni Allah podario spas u vjeri, uspostavljanju islamske zajednice i prisege ispravnom i lojalnom vođi.
Prenosi se da je Allahov Poslanik, neka je mir i spas na njega i njegove, rekao:
(prevod značenja)
„ U svakoj generaciji mog ummeta je jedan pravedni od mog Ehlul bejta. On odbija sve pogrešne interpretacije i greške. I kada vas vaše vođe zovu Uzvišenom Allahu onda dobro pazite kome će te povjeriti vašu vjeru i vaše namaze.“
Prenosi se da je Allahov Poslanik, neka je mir i spas na njega i njegove, rekao:
(prevod značenja)
„ Ko napusti Džemat i ne prizna rang emira – takav nema mjesta kod Uzvišenog Allaha.“
A Allah najbolje zna
Ovo je samo prevod značenja šejhovog teksta, pa je moguća greška