U ime Allaha, Milostivog, Samilosnog
Sva hvala i zahvala pripadaju samo Allahu, Gospodaru svjetova i neka je salavat i selam na najčasnijeg od poslanika i vjerovjesnika, Muhammeda sina Abdullaha, na njegovu očišćenu familiju i sve one koji ih u dobru slijede do Sudnjeg dana. A onda:
U ovom dokumentu ćemo govoriti o imenima i svojstvima Uzvišenog ALLAHA.
Uzvišenom ALLAHU pripadaju najljepša imena i svojstva savršenstva kojima se opisao u svojoj časnoj Knjizi i putem svog velikodušnog poslanika Muhammeda (neka je mir i spas na njega i njegove).
Allahova imena su ajeti (znakovi) koji upućuju na Njega. Svako od ovih imena ukazuje na Njega. Ime „Allah“ ukazuje na Stvoritelja. Isto tako, sva druga Allahova imena ukazuju na Jednog Stvoritelja:
-- Svemilosni --
-- Milostivi --
-- Onaj koji sve čuje --
-- Onaj koji sve vidi --
-- Sveznajući --
Allahova imena nisu Uzvišeni ALLAH.
Uzvišeni ALLAH je biće koje posjeduje imena, ali ta imena nisu ON sam nego samo ukazuju njegovim stvorenjima na Njega. Uzvišeni ALLAH je Stvoritelj i nije stvorenje. Stvorio je ova imena da bi ukazala stvorenjima na Njega. Znači, ime i ono na što ukazuje – nisu isto. Imenovani je Uzvišeni ALLAH a ime je samo stvorio da bi ga stvorenja spoznala. Čovjek ostvaruje ibadet (bogosluženje) prema Uzvišenom ALLAHU, a ne prema Njegovim imenima. Ne smije se ibadetiti samo imenima niti imenima pored Uzvišenog ALLAHA. Imena su Allahova stvorenja koja upućuju druga stvorenja na Njega odnosno Njegovo jedinstveno biće i jedinstveno značenje – ALLAH.
Mnoštvo imena je mnoštvo stvorenja a ne mnoštvo stvoritelja. Allahova imena su njegova stvorenja koja ukazuju na jedno jedinstveno biće. Kada imena ne bi bila stvorenja to bi bio dokaz za više stvoritelja tj. više bića. Ovo je nemoguće reći jer je Stvoritelj Jedan, a ne mnoštvo njih.
Jedna osoba može imati više imena kao npr. Ahmed Muhammed Musa. Ova imena ne ukazuju na više osoba nego na jednu jedinu osobu. Kada zovnemo Ahmeda misli na istu osobu kada zovnemo Muhammeda ili Musaa.
Uzvišeni ALLAH ima mnogo imena pa tako svako od njih ukazuje na Jednog Jedinog Stvoritelja a ne na više njih.
Ova imena su ujedno i Allahova svojstva kojima se opisao. Svako ime nosi sa sobom neku osobinu, a svaka osobina je drugačija od onoga što opisuje. Znači osobina se razlikuje od onoga šta opisuje. Na primjer: Ako kažemo da je neko lijep, veliki i uljudan onda su to osobine koje ga opisuju. Znači, osobina je jedno, a ono što ona opisuje je drugo. Uzvišeni ALLAH je Sveznajući, Onaj koji sve čuje, Onaj koji sve vidi i Onaj koji sve zna – osobina se jedno, a ono što opisuje je drugo. Više osobina ne ukazuje na više bića.
Onaj ko uputi ibadet Uzvišenom ALLAHU, imajući o Njemu neku sliku u glavi – učinio je kufr (nevjerstvo).
Onaj ko uputi ibadet samo imenu "ALLAH", bez onoga na što ono ukazuje – također je počinio kufr.
Onaj ko uputi ibadet imenu i onome na što ono ukazuje – počinio je širk (pripisivanje partnera) jer obožava dvoje.
Onaj ko uputi ibadet onome na što ime ukazuje, sa imenima i svojstvima kao opisima kojima se sam Uzvišeni ALLAH opisao, ko svoje srce obaveže time i to izgovori svojim jezikom, javno ili tajno – taj je pravi mu'min (vjernik, onaj koji posjeduje iman).
Imena ukazuju na Jednog Stvoritelja, na nekoga ko je Jedini vrijedan da se obožava i da je On Jedan Jedini Stvoritelj pored mnoštva imena.
Onaj, kome se čini ibadet, je Stvoritelj, a nije ime jer su imena Njegova mnogobrojna stvorenja.
Zato je kafir onaj koji ibadeti imenu bez značenja, a mušrik onaj koji ibadeti imenu i onome što to ime opisuje. Ispravan ibadet je ibadet Uzvišenom ALLAHU na kojeg ukazuju Njegova imena odnosno svojstva. Ime „ALLAH“ je izvedenica od imena „ilah“ što bi značilo Bog ili božanstvo, ono što se obožava. Ime se razlikuje od onoga što opisuje. Znači da bilo koje ime, od Allahovih imena, nije ono na što ukazuje niti je to sam Uzvišeni ALLAH. Zato su imena samo Njegova stvorenja.
Zbog važnosti, još jednom, kafir je onaj koji obožava ime bez značenja. Kafir (mušrik) je onaj koji obožava ime i značenje jer je uputio ibadet dvoma, Uzvišenom ALLAHU i Njegovim imenima koja, su Njegova stvorenja. Tako čovjek obožava Stvoritelja i stvorenje. Onaj ko ibadeti značenju tih imena odnosno Onome na koga ona ukazuju i koga opisuju, taj je ispunio uslov monoteizma (teuhid).
Uzvišeni ALLAH ima 99 poznatih imena. Kada bi ime bilo isto kao i ono što opisuje onda bi svako ime bilo jedan Bog. Ali ne, Uzvišeni ALLAH je Jedan, Onaj koga ova imena opisuju. Sva ova imena nisu On sam jer je Uzvišeni ALLAH Jedan, Jedini, na kojeg ova imena ukazuju.
Na primjer: Hljeb je ime za ono što se jede. Voda je ime za ono što se pije i određeni dio odjeće je ime za ono što se oblači i vatra je ime za ono što gori. Imena Uzvišenog ALLAHA su Njegova stvorenja i ona nisu Uzvišeni ALLAH. Ona su ajeti koji vode Njemu. Nije dozvoljeno obožavanje tih imena sa ili bez Uzvišenog ALLAHA. Ko ostvari ibadet prema imenima bez onoga na što ukazuju počinio je kufr, širk u zanijekao je. Ustvari on ne obožava ništa. Čovjek mora da obožava ono na što ta imena ukazuju. Obožavaj Uzvišenog ALLAHA, Jednog, Jedinog i Apsolutnog koji posjeduje ova imena, bez obožavanja tih imena. Imena su svojstva kojima se sam opisao. Neophodno je obožavanje opisanog, a ne imena koje ga opisuje. Osobina je jedno, a ono što ona opisuje je drugo. Zaista je Uzvišeni ALLAH Jedan, Apsolutni i Jedinstven u značenju bez više njih. Ako neko tvrdi da Uzvišeni ALLAH nečim drugim čuje nego što vidi ili nečim drugim vidi, a nečim drugim čuje, onda je to laž, pretjerivanje koje upoređuje Uzvišenog ALLAHA sa Njegovim stvorenjima. ALLAH je Uzvišen i daleko iznad ovoga, On je Onaj koji sve čuje i vidi. On čuje onim čim vidi i vidi onim čim čuje.
Neki ljudi, kada ovo čuju, vele da Uzvišeni ALLAH vidi sa onim što im je poznato, dakle očima, ali da te oči nisu kao oči stvorenja. Uzvišen je ALLAH i daleko iznad toga. To su opisi osobina Njegovih stvorenja, a Uzvišeni ALLAH ne sliči svojim stvorenjima. Ništa mu nije ni slično. Stvorenja se sastoje iz dijelova koji su međusobno spojeni. Svaki od tih dijelova ima svoju funkciju i bez tih dijelova stvorenja ne bi mogla ispuniti svoje obaveze. Srce, pluća, stomak, prsa, glava, oči – sve ovo radi i živi tek kada se međusobno povežu. Ako su odvojeni onda ne ispunjavaju ono za što su stvoreni i ne mogu živjeti. To je osobina stvorenja a ona ne sliče Uzvišenom ALLAHU.
Znači, Allahove osobine nisu kao osobine Njegovih stvorenja. Uzvišeni ALLAH nije biće koje je sastavljeno iz više dijelova niti predstavlja množinu. Kao što nije množina tako nije iz dijelova koji su spojeni u cjelinu. Dokaz za ovo je Njegovo ime „El Ahad“ (Jedan, Jedinstveni) koje opisuje samo Njega i nikoga više. Nijedno stvorenje se ne može ovako zvati jer su stvorenja sastavljena iz više dijelova. Stvoritelj obavještava ljude putem časnog Kur'ana o svojim imenima i svojstvima. Neko može upitati da li su ta imena, ustvari, On? Po ovom pitanju imamo dva stava:
Ako kažemo da su imena On odnosno da je On množina, pa ALLAH je Uzvišen i daleko iznad toga. Ovo je pogrešan stav jer je Uzvišeni ALLAH jedno jedino biće i ne postoji više stvoritelja.
Ako kažemo da su ova imena i svojstva vječna, to može imati dva značenja:
- Ako kažemo da su ona u Njemu vječna i da Mu pristaju – to je tačno.
- Ako kažemo da su slika tih imena, njihovo postojanje i slova vječna onda se utječemo Uzvišenm ALLAHU da je nešto vječno postoji osim Njega. Uzvišeni ALLAH je postojao i kada ništa nije postojalo, nijedno stvorenje. Onda je stvorio imena i svojstva kao sredstvo između Njega i Njegovih stvorenja, kako bi Ga molili i obožavali, jer imena podsjećaju na Njega. Uzvišeni ALLAH je postojao i kada misli nisu postojale. Putem misli, razmišljanja se „dolazi do ALLAHA“ koji je vječan.
„Imena i svojstva“ i „značenja i ono što se misli“ su Allahova stvorenja, Onoga koga ne dotiče ni mnoštvo ni sjedinjenje, jer su to osobine onoga što je sastavljeno iz dijelova. Ne može se reći da je Uzvišeni ALLAH množina, mnoštvo ili da je sjedinjenje nečega.
Uzvišeni ALLAH nije ni malo ni puno bilo čega nego je vječan u svom jedinstvenom biću. Sve osim Jednog je skup dijelova, samo je Uzvišeni ALLAH Jedan i Jedinstven. On je taj koji nije sastavljen iz dijelova i kojem ne pristaje opis niti se smije zamisliti kao malo ili puno nečega. Sve što se može zamisliti i sve što je sastavljeno od malo ili puno nečega – je stvoreno i ukazuje na Stvoritelja.
-- Kada kažemo da je Allah Svemoguć, potvrđujemo da ga ništa ne može spriječiti da učini kako On hoće. Tako smo Mu negirali nesposobnost u bilo čemu i pokazali da „nesposobnost“ predstavlja nešto drugo, ali Njega ne.
-- Kada kažemo da je Allah Sveznajući, time mu negiramo bilo kakvo neznanje. Tako da neznanje predstavlja nešto drugo, a ne Uzvišeni ALLAH.
Kada Uzvišeni ALLAH uništi nešto, On uništi sliku toga, njegova slova i sve dijelove, ali Sveznajući ostaje Sveznajući. Allahova imena su stvorena i nisu Stvoritelj. Dijelovi tih imena, slika i slova mogu biti uništena kao i sva druga stvorenja.
-- Kada kažemo da je Uzvišeni ALLAH Onaj koji sve čuje, time potvrđujemo da mi ništa ne može promaći od onoga što se čuje. Ne opisujemo Ga sa čulima koja možemo zamisliti jer sve što možemo zamisliti, možemo i primjetiti, a Uzvišenog ALLAHA ne dotiču pogledi niti se može zamisliti. Sve, baš sve što možemo zamisliti - to nije Uzvišeni ALLAH. Zašto? Zato što su to osobine stvorenja. Nemoguće je „dokučiti“ Uzvišenog ALLAHA našim čulima.
-- Kada kažemo da je Uzvišeni ALLAH Onaj koji sve vidi, potvrđujemo da mu ništa vidljivo ne može promaći, svejedno bila to farba, osoba ili bilo šta drugo. Ali, način na koji On vidi se ne može uporediti sa viđenjem okom. Niti kažemo da je kao ljudsko oko niti ga uopšte definišemo. Ne, jer je osobina stvorenja da imaju oči, aparat za slušanje, ruke, noge, stopala, lice i leđa. To su osobine stvorenja. Čak je i posjedovanje udova osobina stvorenja. Ako Uzvišenog ALLAHA podijelimo, uporedili smo Ga sa stvorenjima. Ništa Mu nije slično i On je Onaj koji sve čuje i vidi.
-- Ako kažemo da je Uzvišeni ALLAH Onaj koji je sa najboljim osjetilima onda potvrđujemo Njegovo znanje o najsitnijim stvarima, stvarima poput komarca ili nečim sitnijim od njega ili mjesto njihovog boravišta i kako su nastali. Također Njegovo znanje o razumu i nagonima, parenju i potomstvu, upotrebi sile jednih nad drugima ili opskrbi njihove djece u brdima i dolinama. Ovim smo uvidjeli da Stvoritelj sve osjeti, ali nismo rekli kako i na koji način, jer je „kako“ osobina onih koji su stvoreni.
-- Kada kažemo da je Uzvišeni ALLAH Snažni, potvrđujemo Njegovu snagu koja ne sliči na snagu stvorenja, jer kada bi ta snaga bila slična onda bi bilo moguće da se poveća. Ako je povećanje moguće onda je moguće smanjenje i nemoć – a nemoć je manjkava osobina koja nije vječna, a sve što nije vječno – slabo je.
Tako za našeg Stvoritelja - Hvaljen i Uzvišen je On - nema poređenja niti poistovjećivanja, nema „kako“, On nema kraja, nema oka koje Ga može vidjeti niti ga srce smije zamišljati, niti ga razum smije ograničiti ili prikazati – Hvaljen i Uzvišen je On iznad onoga kako Ga stvorenja zamišljaju. Daleko je On (s) iznad toga.
A Allah najbolje zna